Piše: Tomislav Šoštarić

Darko iz Zagreba je gotovo dva desetljeća radio u javnoj službi, a nedavno je i sam zatrebao njihove usluge.

Radi ostvarivanja prava iz Zakona o pravima hrvatskih branitelja trebao je podignuti potvrdu o sudjelovanju u ratu, odnosno o statusu hrvatskog branitelja, te potvrdu o statusu hrvatskog vojnog invalida.

Došao je u svoj područni Ured za obranu, no ispostavilo se da više nema. Uputili su ga da po pojedinu potvrdu treba otići u dva druga područna ureda, iako stanuje na području trećeg.

Nelogičnost sustava

"Ne kužim kakva je to racionalizacija...Zar se to ne može na jednom mjestu izdati kad imaju sve moje podatke - jedna osoba, jedna plaća, jedan ured i komunalije za njega. Osim toga, nije mi jasno što će mi dvije potvrde. Kako mogu biti ratni vojni invalid ako nisam hrvatski branitelj", pita se.

Ipak, poznavajući sustav, upozorava kako često ni uz najbolju volju i pristup službenici ne mogu pomoći ljudima jer dio posla ne ovisi o njima, već je prije netko drugi nešto trebao odraditi.

Stoga, kaže, nije problem toliko u službenicima, već se radi o neznanju onih koji organiziraju sustav.

"Sustav je ponekad toliko neučinkovit da svjesno kršiš neke propise da bi izašao ljudima u susret i pomogao im jer imaju pravo na nešto, a nelogičnost birokratskog sustava sprječava ih da ostvare ta prava", kaže Darko.

Političke elite u Hrvatskoj odavno su svjesne da postoji čitavo 'more' ovakvih i daleko problematičnijih iskustava s javnom i državnom upravom. Nova vlast tako je još u predizbornoj kampanji obećavala 'obračun' s neučinkovitošću javne uprave.

Niz povezanih uzroka

Govori se tako o uvođenju sustava mjerenja učinkovitosti zaposlenih kojih, prema nekim podacima, ima više od 200.000.

No, posve točnih podataka nema, kao ni metodologije usporedbe učinkovitosti na međunarodnoj razini koja se, kaže stručnjak za javnu upravu i predstojnik Katedre za upravnu znanost Pravnog fakulteta u Zagrebu Ivan Koprić, tek pokušava uspostaviti za utvrđivanje broja javnih službenika.

Uz, po mnogima prevelik broj administrativnih jedinica, kao najveći problemi javne uprave najčešće se spominju prevelik broj zaposlenih, nepotizam te korupcija na nižim i višim razinama, poput sustava javne nabave.

No, Koprić naglašava kako je problem sistemske naravi te postoji niz povezanih uzroka - neracionalna je, kaže, organizacija državne uprave i lokalne samouprave, a što se broja službenika tiče, iako bi mogao biti manji, problem je prije neadekvatna obrazovna priprema i zapošljavanje po kriterijima koji nisu kriteriji znanja i sposobnosti.

"Ne primjenjuju se ni inače normalne metode i instrumenti unaprjeđenja organizacijske učinkovitosti, a ni objektivnog mjerenja učinkovitosti pojedinih službenika. Možda su najgori problemi nedostatka strategije - ne zna se koje strateške ciljeve bi javna uprava trebala ostvariti - loše organizacije, slabe motivacije i vrlo loše implementacije propisa i javnih politika", nabraja Koprić.

Izmišljanje 'poslova' i otpori

I dok tek treba utvrditi ima li doista previše zaposlenih s obzirom na opseg posla, Koprić upozorava da u Hrvatskoj postoji izmišljanje 'poslova' u javnoj upravi te otpor ukidanju nepotrebnih poslova.

"Prevelik broj općina, premalih gradova i nepotrebnih županija je stručno davno dokazana stvar, koja sigurno doprinosi slici koju imaju građani i javnost da je javna uprava predimenzionirana. Ima naravno i previše raznoraznih drugih tijela, i na nacionalnoj razini, čiji bi se poslovi mogli sasvim drugačije organizirati. Čak i ono što je potrebno, previše je fragmentirano, pa se građanin nalazi u situaciji da ga upućuju od ureda do ureda i na kraju nitko nije nadležan".

Ono što je potrebno, kaže Koprić, jest da se Vlada ozbiljno počne baviti organizacijom. "Fali nam integrirano lokalno upravljanje i integrirano pružanje javnih usluga, koordinacija, planiranje i objektivna evaluacija provedenih mjera. Naši političari više vole da 'državu imaju', dok o njezinoj organizaciji malo znaju i još manje se njome bave".

Jednostavne osnove

Sustav mjerenja učinkovitosti zaposlenih je stoga, kaže Koprić, moguć. No, mora biti različit od struke do struke, službe do službe i posla do posla.

"Mi u visokom obrazovanju i znanosti norme i pokazatelje uspješnosti imamo oduvijek. I nastavnici imaju norme. One naravno nisu iste normi liječnika ili zubara. No, državni i lokalni činovnici nemaju norme. Zašto? Zato što ih se nitko nije potrudio napraviti".  

Osnovno je, ističe, stvoriti prikladnu pravnu osnovu - primijeniti strateško planiranje, potom iz strateških planova izvesti zadatke koji se podijele na radna mjesta i zatim utvrde pokazatelji i mjerila koje treba ostvariti u određenim vremenskim okvirima.

"Vrlo jednostavno. Ne moraju se tu voditi velike rasprave. Na razini upravnog sustava trebalo bi uvesti moderne, ali ne više tako nove metode kao što su razvoj organizacija, organizacijski i funkcionalni pregledi, evaluacija mjera i politika, itd. Nužan je sustav prikupljanja podataka potrebnih za takve evaluacije, koje moraju biti periodične, objektivne i nepristrane, znanstveno fundirane", zaključuje Koprić.

Ocjenjivanje se provodi

Sindikati, sudeći prema medijskim istupima, protiv sustava mjerenja učinkovitosti načelno nemaju ništa.

Ipak, Boris Pleša, predsjednik Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika, ukazujući da treba razlikovati javni sektor u užem i širem smislu, ističe da se o neučinkovitosti puno govori kao i o prevelikom broju zaposlenih, a da nije napravljena funkcionalna analiza radnih mjesta koja bi to potvrdila ili demantirala.

Pritom se službenici, navodi, već ocjenjuju sukladno izvršenju programa rada koji zajedno potpisuju službenik i nadređeni koji ga ocjenjuje.

"Neke stvari se mogu mjeriti, ali je vrlo teško planirati posao ako ovisi o tome koliko vam je ljudi npr. podnijelo zahtjev za otvaranjem obrta. Međutim, važno je zaprimljene zahtjeve na vrijeme riješiti. Što se tiče usporedivosti poslova sa javnim službama, o tome ne bih puno govorio jer to nije moje područje, ali mogu reći da postoje neka iskustva u drugim zemljama koje su poslove u državnim i javnim službama riješile jedinstvenim zakonom", kaže Pleša.

Posljedice korupcije

Stručnjak za korupciju i bivši predsjednik Transparency International Hrvatska, Zorislav Antun Petrović, upozorava da neefikasnost kao najveći problem bitno utječe na gospodarstvo.

"Dijelom je to zbog nedorečenosti propisa, dijelom kadrova koji ne rješavaju probleme, a to je posljedica korupcije. Takvi kadrovi su najčešće ušli zbog nepotizma ili po stranačkom ključu, a imao sam prilike čuti za slučajeve navodnog kupovanja pozicije u javnoj upravi", kaže Petrović. 

Nužno je, smatra stoga, uvesti sustav registriranja djelotvornosti za svaki pojedini odjel i za svakog pojedinog službenika.

"Neke elementarne kriterije je vrlo jednostavno postaviti - broj riješenih predmeta, odnosno upita, postotak poništenih ili vraćenih predmeta, anonimno ocjenjivanje korisnika usluge...Postoji cijeli niz načina oko kojih se treba dogovoriti prvenstveno unutar samog sustava. Sami profesionalni državni službenici bi na taj način dobili najbolju zaštitu od samovolje politički imenovanih voditelja. No, tu bi treba računati na jak otpor ljudi koji su došli u sustav zato što su članovi neke stranke, nečiji nećaci ili susjedi", zaključuje Petrović.

Izvor: Al Jazeera